srijeda, 20.12.2006.
....pismo srcu....
PISMO SRCU
Pišem pismo srcu svome,
žao mi je što nisam znala bolje.
Oprosti mi srce moje,
što sada krvare rane tvoje...
Ne ljuti se na me srce moje,
proći će patnje tvoje...
Oprosti meni srce maleno,
što sam urezala ime njegovo,
ne ljuti se srce slomljeno
što peče ime ponosno...
Oprosti njemu srce poraženo,
on ne zna što je propušteno.
Žao mi je srce rasplakano,
što je njegovo ime ukaljano...
Patnju ti je nanio,
ponos ti je slomio,
nas je povrijedio...
Nije znao cijenit ljubav danu,
onu predanu na srebrnom pladnju.
Iskoristio nas je jedan varalica,
lažljivac s puno lica...
Voli je moje tijelo,
ali ne i tebe tako malo, a vrelo...
Gledao nas je samo izvana,
samo pogledom praznim, poput zraka,
iskoristio je naklonost moju
i pogodio najbolniju točku...
...tvoju(moju)...
....noć....
Noć
Noć, ta predivna sonata tame
Zar nije predivna, sama
Razbacana među zvijezdama sazdanih u više nota.
Ponekad tjeram misli,
Samo da me zaobiđu
i nestanu putem zvjezdane prašine
da zaboravim govor
što bruji stotinama glasova u meni.
Želim se prepustiti sred magle
da me obavija sladnokrvnim užitkom njene taštine,
kroz skitnje stazama tame
jedva osvijetljene tinjajućim draguljima prosipanih nebom.
Što bih dala da sam okupana tamom
I barem jednom osjetim i zađem u taj sklad.
A svemir kad blijedi
jer dolazi njegovo rasulo,
zvijezde hrđaju kao staro željezo
i nestaju dolaskom zore.
ponedjeljak, 11.12.2006.
moj novi početak
…MOJ NOVI POČETAK
uz priguseno svijetlo ,
i uz dim cigarete..
Pisem stihove ove…
želim samo reci,
da sam krenula u pobjede nove..
Zaboravila sam da sam nekad s tobom bila,
sretna sam da su dobri ljudi bili uz mene,
kad si mi slomio krila.
Digla sam se iz pepela.
Cujem ponovo pjev ptica,
Uzivam u zrakama ovog proljetnog sunca
i napokon sam obrisala suze s lica..
Ponekad te se još sjetim,
ponekad me uhvati strah da nikad nikoga
necu imati snage tako iskreno voljeti.
Ali to su samo trenuci slabosti..
Mlada sam i toliko toga me još ceka..
a ti ces ostati moja mladenacka ljubav..
i prošlost vijeka…
četvrtak, 23.11.2006.
...za njega...
... kako da te prebolim?
...Pitam se kako da te prebolim?...kako da zaboravim tebekoji si mi bio sve...tebe za koga sam bila spremna i život dati...zbog kojeg sam sve žrtvovala i zamalo sve izgubila...I što sam time dobila...ništa!...lagao si mi i time me povrijedio...otišao si i ostavio me samu a voljela sam te ludo...Plakala sam noćima zbog tebe i nikog više nisam voljela...jer s tobom je one večeri otišlo i moje srce...Moja duša je sada ispunjena bolom, očajem i prezirom....Oduzeo si mi snagu i sreću...oduzeo si mi volju za životom...oduzeo si mi sve...i pitam se kako te još uvijek volim???
NJEMU
Voljet ću te zauvijek,
znam da hoću...
Čujem sjene i glasove neke kako mi to govore noću...
I kad svega nestane,
kad samo tuga ostane,
sjetit' će se nebo i rijeke neke koliko smo toga prošli...
Pričat' će cvijeće o danima sreće,
pričat' će noći kako je tako suđeno svima,
kako je kraj jednom morao doći...
Šapati naši negdje u daljini
govorit' ce prijateljici tišini...
Doći će druga djeca,
sjest' će na naša mjesta,
donijet' će ljubav i poljupce neke
bas kao i ti i ja u onim trenucima sreće...
subota, 04.11.2006.
...POSLJEDNJA PJESMA O TEBI...
POSLJEDNJA PJESMA O TEBI
Mozda je konacno vrijeme da napisem
posljednju pjesmu o tebi.
Ti si najveca nesreca moga zivota,
Koliko je samo suza bilo prolivenih zbog tebe,
Zbog ljubavi koja to nikada i nije bila,
Zbog srece koja je bila nesreca,
Zbog radosti koja je tuga postala.
Htjela bih te mrziti,
Ali osjecam sazaljenje prema tebi...
Gadis mi se;
Nisi ostao musko, nisi se dokazao
Ispao si gad, kukavica, djubre....
Sada se tresem od bijesa prema samoj sebi
Od silonog gadjenja prema tebi,
A smatrala sam te andjelom...
Ali ti nisi to.....
Ti nisi ni dostojanstveno ljudsko bice,
Ma ti si odvratan!!!!
Reci cu ti samo jedno za kraj:
Neka ti jednom bude kao i meni,
I ne moram te nikada vise sresti jer u tebi
Nikada vise necu vidjeti covjeka.
Zbogom zauvijek
Nesreco moje mladosti....
četvrtak, 05.10.2006.
Izbrisano djetinjstvo
Izbrisano djetinstvo
Žudno sam brojala i čekala taj dan,
da ga vidim,
da mu padnem u zagrljaj...
al taj dan nikad došao nije...
ništa nije kao prije...
Izgubila sam svoj dom,
i onu sobicu malu,
zidovi sjećanja se ruše,
djetinstvo moje se red za redom
briše...
Zar je tako lako obrisati
one lijepe dane,
i mladost moju...
dok sam se igrala na cesti.
i pričala moru.
Zar je nestala ona toplina,i onaj
šum mora,
koji me je nekad pratio kad sam bila
od suza umorna...
Zar će otići prijatelji i
one ludosti stare,
pusta školska sjećanja,
biljar i kave...
Zar će izblijediti sva
mjesta i sve ljubavi,
zar će nevažne postati sve one pjesme,
i svi oni tajni poljupci...
Zar će vrijeme uzeti
meni sve one lijepe dane,
moju prvu ljubav,
moje prvo razočaranje..
Gdje su one suze koje sam oplakala,
one ulice gdje sam skakala,
ona klupa gdje sam se s njim ljubila,
onaj zid gdje sam se uvijek sakrivala...
ono mjesto gdje sam postala skoro zaboravljena,
tamo gdje sam odrasla...
sad daleko...u kaštelima.
Samo one koje su te voljele
znaju kako je teško bez tebe...
srijeda, 27.09.2006.
....mjesečina....
MJESECINA
!O mjesecu! Prijatelju moj!!!
Ti si nekom slabost a meni snaga i svijetlost!!!
Kad me gledas ti! Ja vidim slijep i cujem gluh!!!
Ti si moja svijetlost u tami koja boli!!!
Ti si moja snaga u srcu koje pati!!!
TI si moja pjesma koja samo mene prati u "dusi" koju jedna zena blati!!!
Molio Bih te sad!!!
Tebe i tvoje vjecne pratilje Zvijezde!!!
Kao sto molio sam za ljubav zenu jednu, koja zgazi ljubav tu a za uzvrat mi
pruzi "BOL I SAMOCU"!!!
Prenesi zeni toj!!!
Od kad je nema ja nemam sna!!!
Od nasih srca ostala su kamena dva!!!
Jedan sto se sa njom rodi, a drugi sto ga iz pakosti i mrznje stvori zena
srca hladno ga!!!
Da u grudima mojim jeca i u samoci bdi!!!
Zeno tebi sam dusu i srce dao na dlan!!!
Moja smrtna presudo, moja sreco nIkd ozarena ljubavlju i radoscu!!!
"Znaj samo ovo" Da si zgazila ljubav moju i sve u zivotu maom sto je ikad
vrijedilo"!!!
Znaj"zgazila si ljubav moju ali ne i ponos ovaj koji se krije u dubini mojih
nemira i ponora"!!!
Kad ubijas ljubav moju. "Ubijas i svoju njezno necujno i polako kako samo ti
znas i umijes!!!
Ne zaboravi staru lipu koja nas je cekala vjecno, koja je nasoj ljubavi sjaj
pruzala!!!
Ta stara lipa je tamo na starom mjestu ali ni ona nije vise ona stara koja
je nekad bila!!!
I nju si skresala do korjena, vene, susi se, place, trazi ona srca dva da im
ponovo sjaj da!!!
Ostala je samo jos jedna liska a ta liska je moja suza bistra!!!
""Pridji mjesecu otkrij mracmu zavjesu""
I on ce ti reci""DA TE VOLIM""bez obzira na sve!!!
Sve cu ti oprostiti to mjesec zna!!! Samo kad bi bila malo toplija."kamen"
bi sa srca mog "SKLONILA"!!!
Popucali bi zlatni lanci sto srce mi vezu!!!
Razbili bi se teski okovi samoce i nemira!!!
Stara lipa bi opret cvatala!!!
U oko suza bi se moja povukla!!!
Tama bi iz duse pobjegla!!!
"KAD BI MI SE SAMO VRATILA" LJUBAV BI SE OPET "RODILA"
"ALI TI SI ZELJA MOJA NEDODIRLJIVA" SA TOG PUTA NEMA POVRATKA"
!!!-USPOMENO-!!!
četvrtak, 14.09.2006.
LJUBAV POKREĆE SVIJET.........
Tihim bespućima sumornih strana
Izgubljeni u posljednjim smirajima dana
Lutamo......
Tražimo draga lica, srodne duše..
Puštamo da nas nosi rijeka gradskih svjetala,
Koja se ulijeva u ocean nemira...
Pričamo o sreći, o ljubavi,
Tražimo oslonac,
A u biti samo tražimo nekoga da nas riješi patnje,
Da nas riješi boli koja ubija...
Postajemo robovi grada,
Robovi vlastitih sebičnih želja, prohtjeva, zabluda.....
Sanjamo o oslobođenju, o nekom novom životu,
O životu u ljubavi......
A što mi očajne duše dajemo????
Mi ljubav tražimo, a patnju dajemo....
Želimo sve, a izgubiti ne želimo ništa....
Što smo mi, što smo postali?
Gdje je nestala ljubav....?
Mislimo da se sve može kupiti,
Ali ne može ono najvažnije......
Ljubav koja pokreće svijet......
četvrtak, 17.08.2006.
BOLI ME
Boli me što šutiš
i što te nemam...
Boli me..
Boli me jer kriješ osjećaje..da ih ne vidim...
Boli me.....kad kažeš da me voliš,
a znam da lažeš ovaj put..
Boli me..jer i te si noći zbog neke čežnje
i nostalgije meni prodao ljubav...lažnu ljubav..
Boli me..boli jer ni danas ni sutra se neće ništa izmijeniti...
Ja ću ti biti i ostati dobra prijateljica..da bude zamjena
tvojoj nesretnoj ljubavi..
Boli me, jer ti me previše boliš...
ANĐEO UMJESTO PRIJATELJA
Biti ljubav tvoja
bila je želja moja,
voljeti te kao Boga
namjera je bila moja...
Zašto si mi srce ukrao
slomio ga, zgužvao i bacio?
Zašto nisi mogao voljeti mene,
bar upola koliko ja volim tebe?
Kako da te gledam sada,
ne mogu kao prijatelja...
VOLIM TE, poklanjam ti poznanika,
onoga tko će te tješiti
u dubini mraka noći,
onoga tko će ti svaki sumrak iznova doći!
Da briše suze tvoje,
da čuva srce tvoje,
da te nitko nikada ne povrijedi,
da te nitko nikada ne iskoristi!
Kao što si ti povrijedio,
kao što si ti iskoristio mene...
Poklanjam ti prijatelja.
Prokleti sam život za tebe darovala,
jer život sam si oduzela,
da bi tvoje želje ispunila,
da bi se tvojim prijateljem nazvala...
Anđeo sam postala
i suzama te iznova, svako jutro budila,
da ti na srcu vječno ostane trag,
trag ubojice koji si ispao,
trag varalice koji si ostao...
subota, 29.07.2006.
... Još uvijek te volim ...
... Još uvijek te volim ...
Sjedim sama u mraku sobe...Osjećam prazninu...
prazninu što je ostala za tobom…U glavi mi se isprepliću misli...
polako me vraćaju u prošlost...u dane kad sam bila sretna…u dane
kada mi osmijeh nije silazio s usana...u dane kada si bio tu...
Čudno je…osjećam se tako sama…tako odvojena od svijeta….
Pred očima mi tvoj lik…pogled anđela….I shvatim koliko mi fališ…
...koliko mi fale tvoji dodiri…tvoj glas…koliko mi fali da još jednom
cujem “Volim te”…sad znam da nije bilo iskreno,ali ipak fali mi...
Zašto te je tako teško zaboraviti…odustati od svega kad si me
tako povrijedio…No znam…srce ne bira…preslaba sam da se borim…
...da se uvjeravam da te mrzim….
Teško je protiv srca,a ono govori da te još uvijek neizmjerno volim…
ponedjeljak, 17.07.2006.
…Odlazim daleko…daleko od tebe…daleko od proslosti…nase
proslosti…Odlazim u daljinu…u neki nepoznati svijet…tamo
gdje cu pobjeci od svega…od tebe…Negdje gdje cu biti
slobodna…gdje ne postoji patnja i bol…gdje ne postojis ti…
ti koji si me slomio…koji si me ostavio…i zauvijek zaboravio…
…Odlazim od tebe…od svega sto me veze za tebe…od tvog
pogleda…od tvog osmjeha…i od onih trenutaka provedenih s
tobom…Odlazim jer vise ne mogu ovako…ne mogu se buditi
znajuci da te necu ugledati…da te necu poljubiti kao nekada…
da te necu zagrliti onako cvrsto kako sam prije voljela…Zato
odlazim…jer je moja dusa prazna bez tebe…jer je moje srce
slomljeno…a tuga ne izlazi iz mojih ociju…Jer bez tebe moj je
zivot prazan…moji dani nisu ispunjeni…a noci su besane…
…Odlazim jer sad na mene ceka neki drugi svijet…negdje
daleko…s druge strane svijeta…u mjestu bez adrese…i bez imena...
...Odlazim u svijet zaboravljenih…
ponedjeljak, 10.07.2006.
Zasto ???...
...zasto ljubav mora boljet toliko...zasto ja moram njega toliko voljet kad znam da on to nije zasluzio…da nije vrijedan toga…zasto nemoze proci bar jedan sat da ja ne pomislim na njega...zasto je taj njegov osmijeh urezan u mom srcu i nemogu ga izbacit iz sebe...zasto je to tako komplicirano…zasto je on takav gad…zar bi ga ubilo da se javi…da mi nekako pokaze da bar u jednom trenu pomisli na mene…pa makar sekundu…kako bi sretna bila…kako bi mi bilo drago…no njega nije briga…on zivi svoj zivot…svoj glupi zivot…u kojem nisam ja…u kojem za mene mjesta nema…
…kako mi je samo lijepe stvari govorio…kako me je ljubio i krao moje srce svakim svojim slatkim poljupcem…svakim svojim osmjehom…ah tim osmjehom najljepsim kojeg sam ikad vidjela a kojeg sada toliko mrzim…kako me je gledao onim svojim divnim ocima…ocima za koje sam mislila da gledaju samo mene…
…o kako sam bila naivna i slijepa…nisam vidjela da je on kao svi drugi…prevarant…on bi bio sa mnom samo kad se njemu hoce…kad njemu padne na pamet…e pa ne moze…njega boli briga kako se ja osjecam…on ni nezna da ga ja volim…kad bolje razmislim i bolje da nezna…jer i da zna ko da bi mu to nesto znacilo…nebi…samo bi meni bilo jos gore…
…ista nakon svega reci nego:
...“samo ostaje nada da vrijeme sad lijeci sve rane…i da Bog ce mi dati sad snage prezivjet te dane“…
petak, 30.06.2006.
.....ZEMLJA UPIJA SUZE MOGA SNA.....
ZEMLJA UPIJA SUZE MOGA SNA
Ovog proljeća
u dolini zapečaćenih snova
cvijetaju sjećanja i uspomene.
Miris sjećanja se osjećao u sobi,
u kući, a pogotovo u mojoj glavi.
Zaboravih reći razumu
da sam alergičan na cvat,
da sam alergičan na bolne uspomene.
Riječ bi za momenat promijenila miris cvata
i bacila bi umjetni osmjeh na moje usne.
Riječ po riječ, ali riječi je bilo malo
za toliko bolnih i užasnutih sjećanja.
Riječ bi se pretvorila u urlik,
u grozan krik
što bi budio tijelo da ustane iz kreveta
i malo prohoda po sobi.
Sjećanja su se budila,
ničim izazvana cvjetala su kao trava poslije obilne kiše.
Kiša što je zaljevala moja sjećanja
bile su moje suze...
Suze su se slijevale
preplavivši dolinu zapečaćenih snova,
suze su bile taj izazivač,
taj izgubljeni ključ za katanac
na vratima doline zapečaćenih snova.
Tijelo stade iznad saksije sa ružama
i kap , po kap, suza po suza krenuše u zemlju.
Par suza se slijevao niz bodlje ruže
i lagano pojio zemlju.
Tada shvatih da nisam alergičan na ruže,
tada shvatih da tijelo i duša nisu isto,
al' tijelo ne može bez duše,
kao ni ona bez njega na ovom svijetu,
na zemljanoj dimenziji.
Suze natopiše zemlju,
a ruža se poče širiti sobom,
trznuh glavom
i ponovo pogledah u ružu,
a ona zarobljena u saksiji nije se pomjerila, nije rasla.
Tada sam se nasmijla iz duše,
iz svog srca i pustila suze radosnice,
kada shvatih da zemlja upija suze moga sna
nikad te necu zaboraviti
Mislila sam da sam te preboljela,
al sad vidim nije tako-
još sam te više zavoljela!!!
Boli me to priznati-
i ako istina boli
moje te srce još uvijek snažno,
istinski voli!!!
Bolno je osjećati ljubav...
Bolno je voljeti tajno...
Al ja ipak volim te beskrajno!!
Pokušavam druge zavoljeti,
sa njima sretna biti,
mada znam da ljubav ne mogu
dovijeka kriti....
Svakoga dana se nadam da ćeš doći,
da vidim te tvoje prelijepe oči...
I ako znam da sa drugom ti si bio,
i ako si sad negdje sa njom,
njenim poljupcima i dodirima krio;
Nažalost za moju ljubav ne postoji lijek,
ja te volim i voljet ću te zauvijek!!!
** sječanje na staru ljubav **
s